Stilovi učenja | skolamedvinogradska

Stilovi učenja

Uvod

U ovom tekstu prikazat će se temeljne informacije o stilovima učenja - aktivisti, mislioci (reflektori), teoretičari i pragmatičari, s posebnim naglaskom na vezu stilova učenja i nastavnih metoda.

Stilovi učenja

Nije rijedak slučaj da se nastavnici usredotoče na svoju ulogu u nastavi i ne vode dovoljno računa o tome u kojoj su mjeri studenti sposobni aktivno slušati, bilježiti, pisati pismene radove, analizirati i revidirati svoja postignuća. U tome se kontekstu posebno zanemaruje činjenica da pojedine aktivnosti u nastavi ne odgovaraju svim studentima, te da se razlike u postignuću dijelom mogu pripisati i neadekvatnoj primjeni nastavnih metoda. I danas je još evidentan pristup prema kojemu se učenici smatraju «praznim posudama» koje se «pune» nastavnim sadržajima, ne vodeći računa o metodi koja se koristi.

Ipak, evidentno je da se studenti razlikuju ne samo u sposobnostima i motivaciji za učenje, nego i u svojim stilovima učenja.

Razmislite!

Je li vam se kada dogodilo da ste istu nastavnu situaciju vi i vaš kolega/kolegica ocijenili sasvim različito? Primjerice, ono što se vama dopalo i bilo izrazito zanimljivo, iz čega ste mnogo naučili, za nekog drugog bilo je pravo mučenje i gubitak vremena. Kako možete objasniti te razlike?

Termin stilovi učenja koristi se kao opis stavova i ponašanja koja određuju naše preferencije u učenju. Većina ljudi nije svjesna koji im stil učenja odgovara, iako imaju ideju o tome da iz nekih aktivnosti i situacija uče uspješnije nego iz drugih. Iako postoji niz različitih viđenja stilova učenja, ovdje će se prikazati pristup stilovima učenja temeljem istraživanja Davida Kolba o ciklusu iskustvenog učenja, u skladu s krugom iskustvenog učenja identificirana su četiri stila učenja: aktivisti, mislioci (reflektori), teoretičari i pragmatičari.

Pitanja:

Zašto je nastavnicima važna spoznaja o razlilčitim stilovima učenja?

Može li – i kako - nastavnikov stil učenja utjecati na način njegove pripreme i izvođenja nastave?

Aktivisti

Aktivisti vole uzeti stvari u svoje ruke. Entuzijastični su i prihvaćaju nove izazove i nova iskustva. Manje ih zanima što se dogodilo u prošlosti ili sagledavanje stvari iz šireg konteksta. Primarno ih zanima ono što se događa sad i ovdje. Vole iznova pokušavati, provjeravati različite stvari i sudjelovati. Vole biti u centru pažnje.

Ukratko, aktivisti vole:

· "misliti u hodu";

· učiti u kraćim intervalima;

· mnogo ponuđenih varijanti;

· imati priliku da započnu neku aktivnost;

· sudjelovati i zabavljati se.

Aktivisti uspješno uče kroz aktivnosti koje:

· nude nova iskustva/probleme/prilike od kojih se može učiti;

· su kratke, "ovdje i sada" i koje zaokupljaju pažnju;

· uključuju uzbuđenje/dramu/krizu;

· su raznovrsne i u kojima se stvari neprestano mijenjaju;

· pružaju priliku da onaj koji uči bude u centru pozornosti;

· uključuju smišljanje ideja;

· uključuju teške/zahtjevne zadatke koje student/studentica mora sam/a riješiti;

· uključuju grupni rad;

· dopuštaju isprobavanje.

Aktivisti teže uče kroz aktivnosti koje:

· zahtijevaju zauzimanje pasivne uloge, npr. slušanje predavanja, monologa, objašnjenja, izjava kako bi se stvari trebale raditi, čitanje, gledanje;

· zahtijevaju samostalan rad, tj. samostalno čitanje, pisanje ili promišljanje;

· uključuju ponavljanje iste ili vrlo slične aktivnosti bez prekida, primjerice prilikom vježbanja;

· daju vrlo precizne upute s; vrlo malom mogućnošću izmjene;

· traže temeljitost, brigu o detaljima, završavanje započetog.

Za aktiviste bit će važni odgovori na sljedeća pitanja:

· Hoću li moći naučiti nešto novo, tj. nešto što nisam prije znao/la ili nisam prije mogao/la naučiti?

· Hoće li mi biti dostupno mnogo različitih aktivnosti? (Ne želim sjediti i slušati predavanje više od jednog sata bez prekida!)

· Hoće li biti u redu pokušati/opustiti se/griješiti?

· Hoću li naići na teške probleme i izazove?

· Hoću li upoznati druge ljude slične meni za druženje/zabavu?

· Hoće li biti mnogo posla/mnogo prilika za sudjelovanje?

Mislioci (reflektori)

Mislioci vole detaljno razmišljati prije djelovanja. Dobro slušaju i ne vole biti u centru pažnje. Prihvatit će aktivnost kao što je čitanje i mogućnost ponavljanja onoga što su naučili.

Drugim riječima, mislioci vole:

· promisliti prije nego nešto učine;

· temeljitu pripremu;

· istraživati i procjenjivati;

· donositi odluke kada to njima odgovara;

· slušati i promatrati.

Mislioci uspješno uče kroz aktivnosti koje:

· dopuštaju ili potiču na gledanje (razmišljanje, premišljanje);

· dopuštaju stajanje po strani i slušanje (promatranje);

· omogućuju promišljanje prije donošenja odluke, dovoljno vremena za pripremu;

· uključuju pomno istraživanje (npr. zadaci poput istraži, prikupi informacije, ustanovi);

· omogućuju razmišljanje o tome što se dogodilo, o čemu se poučavalo;

· traže pomno obrađene analize i izvješća;

· omogućuju autonomno odlučivanje bez pritisaka i strogo definiranih rokova.

Mislioci teže uče kroz aktivnosti koje:

· "tjeraju" u središte pozornosti (npr. igranje uloga);

· uključuju u situacije koje zahtijevaju djelovanje bez planiranja;

· uvedu novu situaciju bez upozorenja (npr. situacija u kojoj je potrebno odmah reagirati, smisliti neku ideju);

· ne daju dovoljno informacija na kojima bi se zasnovao zaključak;

· daju fiksne upute kako bi se nešto trebalo raditi;

· zamaraju vremenskim ograničenjima i požuruju od jedne aktivnosti u drugu;

· ne daju dovoljno vremena da se temeljito obradi zadatak.

Misliocima će biti važno znati:

· Hoće li imati dovoljno vremena za razmišljanje, prilagodbu i pripremu?

· Hoće li biti dovoljno prilika/mogućnosti za prikupljanje relevantnih informacija?

· Hoće li biti prilika za slušanje mišljenja drugih ljudi?

· Hoće li imati dovoljno vremena za pripremu?

· Hoće li biti dovoljno korisnih prilika za gledanje kako to drugi ljudi rade?

Teoretičari

Teoretičari vole vidjeti kako se stvari slažu u cjelini. Logični su i objektivni, "sistemski" ljudi koji preferiraju posljedičan pristup problemima. Analitičari su, veliku pažnju pridaju detaljima i često su perfekcionisti.

Teoretičari vole:

· koncepte i modele;

· vidjeti cjelinu;

· osjećati intelektualni izazov;

· strukturu i jasne ciljeve;

· logičnu prezentaciju ideja.

Teoretičari uspješno uče kroz aktivnosti koje:

· uključuju vrijeme za istraživanje veza i međusobnih odnosa između ideja, događaja i situacija;

· omogućuju preispitivanje načela na kojima se zasniva sadržaj o kojemu se govori;

· omogućuju intelektualni razvoj kroz analize složenih situacija, postavljanje pitanja;

· prikazuju strukturiranu situaciju s jasnom namjenom;

· uključuju slušanje ili čitanje o idejama i konceptima koji naglašavaju racionalnost ili logiku i utemeljena su;

· nude zanimljive ideje i koncepte, iako možda nisu od iznimne trenutne važnosti;

· očekuju razumijevanje i sudjelovanje u složenim situacijama.

Teoretičari teže uče kroz aktivnosti koje:

· pretpostavljaju snalaženje u neočekivanim situacijama bez dovoljno informacija ili neke očite svrhe;

· uključuju sudjelovanje u situacijama u kojima je naglasak na emocijama i osjećajima;

· uključuju aktivnosti koje nisu jasno strukturirane;

· traže djelovanje ili odlučivanje bez adekvatnih smjernica;

· uključuju dodir s nizom alternativnih ili kontradiktornih tehnika/metoda;

· dovode učenika u sumnju da je sadržaj metodološki razborit, (npr. gdje upitnici nisu provjereni, gdje nema statističkih podataka koji potkrepljuju argumente);

· odaju dojam banalnosti i služe kao trik.

Teoretičari će se, kada razmišljaju o uključivanju u neke obrazovne aktivnosti, često pitati:

· Hoće li biti dovoljno prilika za postavljanje pitanja?

· Hoće li ciljevi biti jasno definirani te hoće li postojati plan/struktura za postizanje tih ciljeva?

· Hoću li naići na složene ideje i koncepte koji će mi predstavljati intelektualni izazov?

· Hoće li korišteni pristupi i istraženi koncepti biti "ugledni", tj. razboriti i provjereni?

· Hoće li mi ovo iskustvo pružiti priliku za razvijanje općeg pogleda ili modela?

Pragmatičari

Pragmatičari vole vidjeti kako stvari funkcioniraju u praksi. Vole eksperimentirati s novim idejama. Praktični su, čvrsto stoje na zemlji i vole rješavati probleme. Zahvalni su kad im se pruži prilika da iskoriste ono što su naučili.

Dakle, pragmatičari vole:

· vidjeti važnost svojega rada;

· dobiti praktičnu prednost od učenja;

· imati vjerodostojne uzore;

· dobiti uvid u provjerene tehnike;

· upoznati stvarne aktivnosti.

Pragmatisti uspješno uče kroz aktivnosti u kojima:

· postoji jasna veza između sadržaja i aktualnog problema ili prilike za rad;

· demonstriraju tehnike s jasnom praktičnom prednosti;

· postoji prilika za isprobavanje i vježbanje s osobom koja je uspješna u korištenju tih tehnika i može ih lako izvesti;

· postoji mogućnost za učenje gledajući demonstraciju nekoga tko je u tome uspješan;

· se daje neposredna prilika za primjenu naučenoga;

· postoji mogućnost koncentriranja na praktične probleme, npr. osmišljavajući akcijski plan s jasnim ishodom.

Pragmatisti teže uče kroz aktivnosti u kojima:

· učenje nema neposrednu važnost, praktičnu svrhu ili ju učenik ne može prepoznati:

· nastavnik ne odaje povjerenje da može primijeniti u praksi ono o čemu govori, npr. govori samo o teorijama i općim principima;

· nema jasnih smjernica kako što učiniti;

· odaje se dojam da se ljudi vrte u krug i da ništa ne postižu dovoljno brzo;

· osjeća se postojanje zapreka za primjenu onoga o čemu se uči;

· ne postoji dovoljno poticaja u aktivnosti učenja.

Ključna pitanja koja zanimaju pragmatičare bit će:

· Hoće li biti dovoljno prilika za vježbanje i eksperimentiranje?

· Hoće li biti dovoljno praktičnih savjeta i tehnika?

· Hoćemo li se baviti pravim problemima i hoće li to rezultirati akcijskim planovima za njihovo rješavanje?

· Hoćemo li imati priliku raditi sa stručnjacima koji znaju kako/mogu to sami učiniti?

· Hoće li ovo zaista poboljšati moju efikasnost?

Zaključak

Upravo kao što pojedinci preferiraju određeni stil učenja, tako su pojedine aktivnosti učenja (nastavne metode) prilagođenije različitim stilovima učenja. Vjerojatnije je da će učenje biti uspješnije u slučajevima gdje nastavna metoda «pogađa» stil učenja. Nije vjerojatno da će u uobičajenoj nastavnoj situaciji nastavnik poznavati stilove učenja grupe s kojom radi, ali s velikom sigurnošću može pretpostaviti da pred sobom ima grupu čine su preferencije za učenje (stilovi učenja) – različiti. Prema tome, samo će raznolike aktivnosti u nastavi osigurati uspjeh, budući da će na taj način svačiji stil učenja biti «pogođen».

No, ovo ni u kom slučaju ne znači da je cilj dobrog poučavanja prilagodba različitim stilovima učenja (primjerice, ideja da ukoliko imamo grupu ljudi koji su uglavnom pragmatičari, tada trebamo organizirati aktivnosti koje odgovaraju samo takvom stilu učenja), već je važno i razvijati kod učenika sposobnost učenja alternativnim stilom. Drugim riječima, valja poći od pretpostavke da će, primjerice, izraziti pragmatičari imati najbolja postignuća (rezultate učenja) u aktivnostima koja odgovaraju njihovom stilu učenja, ali da je uloga nastavnika i poboljšati postignuća u učenju metodom koja toj osobi manje odgovara (drugim riječima, osnažiti, primjerice, komponentu teoretičara). Dakako, korištenje različitih nastavnih metoda čine posao poučavanja stimulativnijim i za učenika i za nastavnika: jednoličnost, pa čak i ako je «dobra» - umara!

Daniel Bašić. prof.

Korištena literatura:

1. Petty, G. (1998). Teaching today (2nd edition).

2. Kyriacou, C. (2001). Temeljna nastavna umijeća. Zagreb: Educa

3. Honey, M. i Mumford, A. (2000). The Learning Styles Questionnaire. Peter Honey Publications

4. Kolb. D. A. and Fry, R. (1975) 'Toward an applied theory of experiential learning;, in C. Cooper (ed.) Theories of Group Process, London: John Wiley.

5. Learning styles. http://www.d.umn.edu/student/loon/acad/strat/lrnsty.html

6. Learning Styles Network. http://www.learningstyles.net/